
Nedavno mi je neko uputio čuvenu rečenicu „lako je tebi“. Nisam se naljutila, jer mi je u neku ruku drago što sam sačuvala lakoću duha, te delujem kao osoba koja se nikada nije pomučila i kojoj su se dobre prilike ukazivale na svakom koraku; ali, nije mi ni bilo pravo. Istina je da 90% ljudi, za koje kažemo „lako je njoj/njemu“, iza sebe ima dug, zahtevan i neretko trnovit put.
Gledam ljude, naročito poslednjih meseci, kako se žale na razne prilike i neprilike, a da pritom ne preuzimaju ni delić lične odgovornosti. Njima se život, jednostavno, dešava. A ne bih rekla da je to pametno – ako ne činiš ništa, doći ćeš u situaciju da te život jednostavno „zadesi“. No, ako zavrneš rukave i mućneš glavom, može mnogo bolje da ispadne. Evo kako je to bilo u mom slučaju.